Otprilike 4 na 1000 živorođene djece ima prirođeno oštećenje sluha, ali se oštećenje sluha može javiti i kasnije, tijekom prvih godina života sa istim rezultatom; ukoliko se radi o gluhoći ili teškom zamjedbenom oštećenju, bez intervencije govor se neće nikada razviti, dok blaže ili srednje oštećenje sluha prate različiti stupnjevi „iskrivljenosti“ govora, te slabije razumijevanje.
U današnje vrijeme ipak postoje uspješna terapijska rješenja za gotovo sve vrste oštećenja sluha. Štoviše, sluh je jedino od naših osjetila koje se medicinski može zamijeniti digitalnim uređajem. Najveći dio teških oštećenja sluha nastaje upravo radi poremećaja funkcije osjetnih stanica u unutrašnjem uhu koje primaju zvukova iz vanjskog svijeta i prenose ih dalje prema slušnom živcu. Uređaj koji može zamijeniti funkciju osjetnih stanica naziva se umjetna pužnica i ugrađuje se u koštani labirint unutrašnjeg uha operacijom. Druga značajna, ali ne tako jaka oštećenja sluha kod kojih ipak postoje dobri i iskoristivi ostaci sluha, mogu se korigirati klasičnim slušnim pomagalima koja su danas digitalna, sofisticirana, mala, ugodnija za korištenje, a djeca ih dobro prihvaćaju. Kod najblažih oštećenja koja su obično posljedica upala ili nakupljanja sekreta u srednjem uhu (često vezano i uz povećanje mandula, vrlo često u dječjoj dobi), rješenje može biti i operacija uha sa postavljanjem ventilacijskih cjevčica.
Ipak, iako postoje terapijske mogućnosti za svaki tip oštećenja sluha, rezultati neće biti zadovoljavajući ako intervencija zakasni. Naime, za razvoj slušanja i govora potrebno je da neurološke strukture slušnog puta i centri u mozgu budu pravovremeno i adekvatno stimulirani, već od najranije dobi. Ni najskuplje slušno pomagalo niti najkompliciranija operacija ne mogu puno pomoći ako se s njima zakasni i ne proveden adekvatna rehabilitacija.
Srećom, u današnje vrijeme ne moramo čekati da oštećenje sluha bude svakome očito. Postoje metode pretraga kojima možemo dijagnosticirati oštećenje sluha od najranije dobi. U tom smislu je pravu revoluciju donijelo uvođenje novorođenačkog probira na oštećenje sluha koje se u Republici Hrvatskoj provodi od 2002. godine, za svako dijete još u rodilištu. Ovaj program kod nas je započet i prije nego u drugim europskim zemljama i dao je značajan doprinos ranoj dijagnostici. Ovakvim pristupom standard je da se oštećenje sluha, ali i njegovo mjesto i jakost odrede već tijekom prve godine života, te odmah započne adekvatno liječenje, praćenje i rehabilitacija, što daje najbolje rezultate i omogućuje da i osobe oštećena sluha razviju svoj puni intelektualni i ljudski potencijal.
Autorica: dr. sc. Ivana Aras, dr. med., spec. otorinolaringologije, subspecijalist audiologije i fonijatrije
Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb