Autor: Karmen Znaor, univ.mag.med.techn.
Ustanova: Dom zdravlja Zagreb-Centar
Jedan od najistaknutijih javnozdravstvenih problema koji utječu na zdravlje majke i djeteta je postporođajna depresija (PPD), mentalni poremećaj koji obično počinje unutar četiri ili šest tjedana nakon poroda (1). Postporođajna depresija, koju DSM-V naziva i peripartalnom depresijom, ima potencijalno značajne negativne posljedice za majke i njihove obitelji. Promjena s DSM-IV “postporođajne depresije” na DSM-5 “peripartalni početak” odražava da se 50% epizoda postporođajne depresije javlja tijekom trudnoće (3). Ova definicija razlikuje se od one koja se obično koristi u kliničkim i istraživačkim okruženjima, koja klasificira PPD kao pojavu unutar prvih 12 mjeseci nakon rođenja (4).
Simptomi postporođajne depresije
Tipični simptomi uključuju stalne osjećaje tuge, krivnju ili bezvrijednost, beznađe, nisko samopouzdanje, osjećaj preokupacije, probleme sa spavanjem, poteškoće s jelom, umor, osjećaj praznine, društvenu odvojenost, nisku toleranciju na frustraciju, osjećaj neadekvatnosti u djetetovoj skrbi, smanjene komunikacijske vještine, osjećaj bijesa prema drugima, povećana tjeskoba i smanjena potreba za seksualnim odnosom (2,5). Simptomi moraju ometati svakodnevne aktivnosti žene i biti prisutni najmanje dva tjedna da bi se mogla postaviti dijagnoza (6,7).
Podaci pokazuju da prevalencija postporođajne depresije (PPD) varira između 6% do 13% među ženama u zemljama s visokim dohotkom, a stope prevalencije veće su u zemljama s niskim i srednjim dohotkom (8). Prevalencija postporođajne depresije (PPD) razlikuje se od zemlje do zemlje i ovisi o dijagnostičkim kriterijima (velike i manje depresivne epizode), metodi procjene (intervju u odnosu na mjere samoprocjene), vremenu procjene (od periperija do prve godine nakon poroda), itd. (9). Otprilike 30% prvorotkinja prijavljuje simptome depresije, tjeskobe i/ili stresa, ali od njih samo jedna od tri žene bude identificirana tijekom probira isključivo za depresiju (1). Zabrinjava podatak da se u 50% slučajeva postporođajna depresija (PPD) ne prepozna niti dijagnosticira (6). EPDS se smatra najboljim testom probira s optimalnim karakteristikama osjetljivosti i specifičnosti za simptome depresije (16). Validacijske studije potvrdile su da je EPDS dovoljno pouzdan, prihvatljiv i valjan instrument za probir PPD-a nakon porođaja (17).
Čimbenici rizika
Brojne studije pokazuju da etiologija postporođajne depresije (PPD) može uključivati različite biološke, socijalne, psihološke i opstetričke čimbenike (10). Čimbenici rizika za postporođajnu depresiju (PPD) uključuju depresiju tijekom trudnoće, anksioznost tijekom trudnoće, stresne događaje tijekom trudnoće ili ranog puerperija, niske razine socijalne podrške i osobnu ili obiteljsku povijest depresije. Žene s poviješću postporođajne depresije (PPD) također su izložene povećanom riziku od recidiva (3). Studije o utjecaju prijevremenog poroda na mentalno zdravlje majke pokazuju da su simptomi depresije i anksioznosti izraženiji kod majki prijevremeno rođene djece u odnosu na majke djece rođene u terminu (11). Međutim, dojenje se može smatrati potencijalnom preventivnom mjerom za sprječavanje postporođajne depresije (PPD) (12,13). Nadalje, emocionalna potpora jedna je od najvažnijih društvenih potpora tijekom postporođajnog razdoblja, jer čini da se žene osjećaju voljeno i zbrinuto, potičući ih da se suoče s problemima u novoj ulozi (10,14,15).
Liječenje
Liječenje postporođajne depresije ovisi o čimbenicima rizika koji su doveli do njezinog razvoja i težini simptoma.
Za blage oblike postporođajne depresije prvi izbor liječenja je psihosocijalna pomoć kao što je npr. poticanje potpore od strane bliskih osoba, izbacivanje negativnih i stresnih čimbenika. Najpoznatija psihosocijalna pomoć je takozvana peer support kada osoba koja je preboljela postporođajnu depresiju pomaže oboljeloj osobi dajući joj savjete, pružajući podršku i poštivanje. Svaka osoba koja sudjeluje kao pružatelj pomoći treba proći posebnu edukaciju za to. Bračna terapija također može koristiti pacijenticama koje se bore s izolacijom ili slabom psihosocijalnom podrškom te imaju nekvalitetne odnose s partnerom, što može doprinijeti razvoju depresije (18).
Kod žena s umjerenom postporođajnom depresijom i ukoliko psihosocijalne metode nisu dale rezultate, provodi se psihoterapija. Psihoterapija se može podijeliti na kognitivno-bihevioralnu, interpersonalnu, psihodinamsku (individualno ili u grupama) (7). Kognitivno-bihevioralna terapija se pokazala najučinkovitija za postporođajnu depresiju u meta-analizi (19). Pacijentice kroz ovakvu vrstu terapije uče komunikacijske vještine koje kroz isključivo farmakološko liječenje ne mogu dobiti, te im pomažu u stvaranju međuljudskih odnosa, snažnijoj socijalnoj potpori te većem samopouzdanju (18).
Kod teških oblika postporođajne depresije obavezna je farmakoterapija uz obaveznu kontinuiranu psihoedukaciju (20). Antidepresivi predstavljaju važan oblik liječenja te pomažu u smirivanju simptoma depresije. Obično se koriste kao prva opcija liječenja za odrasle s umjerenom do teškom depresijom (7). Mnogi čimbenici se moraju uzeti u obzir pri odabiru antidepresiva tijekom dojenja. Svi antidepresivi su prisutni u majčinom mlijeku u određenoj mjeri. Dakle, početni izbor lijeka se treba temeljiti na informiranom kliničkom pristupu koji uzima u obzir pacijentove prethodne tretmane depresije, posebno korištenje tijekom trudnoće, simptome, obiteljsku anamnezu depresije i njihova iskustva s antidepresivima (21).
Bez obzira koja se metoda liječenja odabere, cilj je osigurati smanjenje simptoma depresije te povećati kvalitetu života za normalno funkcioniranje u svakodnevnim aktivnostima.
* Pravilan pristup majkama i briga za njihovo mentalno zdravlje može se potaknuti podizanjem svijesti o značajkama, simptomima i čimbenicima rizika koji dovode do postporođajne depresije. Stoga je važno osigurati optimalnu njegu kako bi se svaka žena tijekom trudnoće i nakon poroda osjećala dostojanstveno, sigurno, zaštićeno i sretno.
Literatura:
1. Chi X, Zhang P, Wu H & Wang J. Screening for Postpartum Depression and Associated Factors Among Women in China: A Cross-Sectional Study. Frontiers in psychology, 7, 1668; 2016.
2. Zorić B. Postpartum depression and quality of parenting [graduate thesis]. Sarajevo: Faculty of Philosophy in Sarajevo, Department of Psychology; in 2020.
3. O’Hare MW. Postpartum depression: what we I know. Journal of Clinical Psychology, 2009;65:1258–69.
4. Rishika S, Ashwini P, Mayur W, Avinash BT. Postpartum Depression and Maternal Care: Exploring the Complex Effects on Mothers and Infants; in 2023.
5. Goodman J. Paternal postpartum depression, its relationship to maternal postpartum depression, and implications for family health. Journal of Advanced Nursing. 2004;45(1):26–35.
6. Balić L. The relationship between quality of life, social support and maternal depression [graduate thesis]. Osijek: Josip Juraj Strossmayer University in Osijek, Faculty of Philosophy; 2015
7. World Health Organization. Postpartum care of the mother and newborn: a practical guide. Report of a technical working group. Geneva: WHO; in 1998
8. Cena L, Mirabella F, Palumbo G, Gigantesco A, Trainini A et al. Prevalence of maternal antenatal and postnatal depression and their association with sociodemographic and socioeconomic factors: A multicentre study in Italy. Journal Affect Disorder. 2021; 279:217-221.
9. Nakić Radoš S, Tadinac M, Herman R. Prevalence of depression during pregnancy and postpartum in a sample of Croatian women. Clinical psychology. 2013;6(1-2):79-93.
10. Cho H, Lee K, Choi E, Cho HN, Park B, Suh M, Rhee i sur. Association between social
support and postpartum depression. Scientific reports. 2022;12(1), 3128.
11. Garfield, L, Holditch D, Carter CS, McFarlin BL, Schwertz D et al. Risk factors for postpartum depressive symptoms in low-income women with very low-birth-weight infants. Advances in neonatal care: official journal of the National Association of Neonatal Nurses. 2015;15(1), E3–E8.
12. Xia M, Luo J, Wang J, Liang Y. Association between breastfeeding and postpartum depression: A meta-analysis. J Affect Disord. 2022; 308:512-519.
13. Alimi R, Azmoude E, Moradi M, Zamani M. The Association of Breastfeeding with a Reduced Risk of Postpartum Depression: A Systematic Review and Meta-Analysis. Breastfeed Med. 2022 Apr;17(4):290-296.
14. Low SR, Bono SA, Azmi Z. The effect of emotional support on postpartum depression among postpartum mothers in Asia: A systematic review. Asia Pac Psychiatry. 2023;15(2-3):12528.
15. Kim S, Kim DJ, Lee MS, Lee H. Association of Social Support and Postpartum Depression According to the Time After Childbirth in South Korea. Psychiatry Investig. 2023;20(8):750-757.
16. Cena L, Mirabella F, Palumbo G, Gigantesco A, Trainini A i sur. Prevalence of maternal antenatal and postnatal depression and their association with sociodemographic and socioeconomic factors: A multicentre study in Italy. Journal Affect Disorder.2021;279:217-221.
17. Nakić Radoš S, Tadinac M, Herman R. Validation Study of the Croatian Version of the Edinburgh Postnatal Depression Scale (EPDS). Suvremena psihologija. 2013;16(2):203-216.
18. Maljak I. Liječenje postpartalne depresije [diplomski rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet; 2022.
19. Alan C, Katie C, Cora K, Ciaran C, Olwyn M. Effectiveness of positive psychology interventions: A systematic review and meta-analysis, The Journal of Positive Psychology. 2012;16:6, 749-769.
20. Brown JVE, Wilson CA, Ayre K, Robertson L & South E. Antidepressant treatment for postnatal depression. The Cochrane database of systematic reviews. 2021; 2(2), CD013560.
21. Sriraman NK, Melvin K, Meltzer-Brodyi S. ABM Clinical Protocol #18: Use of Antidepressants in Breastfeeding Mothers.2015;10(6):290-9.