Rano djetinjstvo jedno je od najosjetljivijih te time i najvažnijih razdoblja u životu svakog pojedinca. Istraživanja već desetljećima potvrđuju da rana intervencija – pravovremeno prepoznavanje i stimulacija djeteta – može drastično poboljšati njegovu budućnost. No, što to zapravo znači i zašto je važno?
Prve tri godine života smatraju se jednim od najvažnijih i najdinamičnijih razdoblja u razvoju djeteta. U tom razdoblju dijete prolazi kroz ubrzan fizički, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Svaka faza donosi nove vještine i sposobnosti koje oblikuju temelje za daljnji razvoj. Kroz igru, istraživanje okoline i interakciju s odraslima, dijete usvaja osnovne motoričke vještine, razvija jezične sposobnosti te gradi prve emocionalne veze.
U ovom kontekstu, biološki, psihološki i sociološki čimbenici igraju ključnu ulogu u oblikovanju razvoja djeteta. Biološki čimbenici uključuju genetske predispozicije i zdravlje djeteta, dok psihološki faktori obuhvaćaju emocionalni razvoj, vezu s roditeljima i sposobnost prilagodbe na okolinu. Sociološki čimbenici, poput obiteljskog okruženja, socioekonomskog statusa i kvalitete interakcije s vršnjacima i odraslima, također su od velike važnosti za djetetov napredak.
Ključno je prepoznati pravilan slijed ovih razvojnih faza kako bi se na vrijeme uočila potencijalna odstupanja ili kašnjenja. Rana identifikacija problema omogućuje pravovremene intervencije, koje su od presudne važnosti za uspješan daljnji razvoj. Intervencija u ranom djetinjstvu može ublažiti ili čak spriječiti ozbiljnije poteškoće u kasnijim fazama života, osiguravajući djetetu najbolju moguću osnovu za uspjeh u svim aspektima života. Stoga je važno pratiti razvoj djeteta, pružati podršku i poticati njegovo učenje kroz svakodnevne aktivnosti i igru.
Razvojem medicine i napretkom u zdravstvenoj skrbi značajno je smanjena smrtnost novorođenčadi, no istodobno je povećan broj djece koja se suočavaju s neurorazvojnim čimbenicima rizika. Ovi čimbenici mogu uključivati prijevremeno rođenje, nisku porođajnu težinu, genetske sindrome, te razne druge zdravstvene i okolišne faktore koji mogu utjecati na razvoj djeteta.
Prema podacima UNICEF-a iz 2020. godine, u Hrvatskoj najmanje 10,5% djece mlađe od pet godina zadovoljava uvjete za korištenje usluga rane intervencije (RI). Rana intervencija obuhvaća ciljane programe podrške usmjerene na poboljšanje razvoja djece s neurorazvojnim teškoćama ili rizikom od njihova razvoja, ali unatoč toj potrebi, tek mali broj djece doista je uključen u takve programe.
Ovaj podatak ukazuje na značajan jaz između potreba i dostupnih usluga, naglašavajući važnost proširenja kapaciteta za ranu razvojnu podršku. Također, potrebno je povećati broj specijaliziranih stručnjaka, uključujući logopede, radne terapeute, fizioterapeute i razvojne psihologe, kako bi što više djece dobilo odgovarajuću pomoć na vrijeme. Proširenje i poboljšanje dostupnosti ovih usluga ključno je za smanjenje kasnijih razvojnih poteškoća i osiguravanje da svako dijete dobije najbolju priliku za optimalan razvoj.
Zbog specifičnih rizika kojima su neurorizična djeca izložena, rana intervencija često je od presudne važnosti za osiguravanje njihovog optimalnog razvoja. Rizični faktori poput prijevremenog rođenja, komplikacija tijekom poroda, genetskih predispozicija ili nepovoljnih uvjeta u ranom djetinjstvu mogu ometati prirodan razvoj i povećati vjerojatnost za pojavu neurorazvojnih poteškoća.
Neurorizična djeca, iako izložena povećanom riziku, ne moraju nužno razviti razvojne teškoće. Ipak, upravo zbog prisutnih čimbenika rizika, intenzivno praćenje njihova psihomotoričkog razvoja te pravovremena primjena terapijskih postupaka od ključne su važnosti za osiguravanje optimalnog razvoja. Važno je naglasiti da stručna podrška ne ovisi o formalnoj medicinskoj dijagnozi – ona započinje čim se uoče bilo kakva odstupanja u razvoju, čime se omogućuje brza i ciljana intervencija.
Rana podrška slijedi preventivni pristup, temeljeći se na prepoznatim rizicima, a cilj joj je spriječiti daljnji razvoj problema ili ih ublažiti.
Intervencije moraju biti planski vođene i prilagođene individualnim potrebama djeteta. One uključuju razne terapijske metode, od fizioterapije i radne terapije do logopedske i psihološke podrške, s ciljem unapređenja djetetovih vještina, poticanja samostalnosti i smanjenja potencijalnih negativnih učinaka neurorazvojnih poteškoća.
Ovaj pristup rane intervencije ne samo da poboljšava djetetove razvojne ishode, već smanjuje i kasniji rizik od problema u učenju, socijalnoj integraciji i emocionalnom funkcioniranju. Upravo zbog toga rana identifikacija i kontinuirana stručna podrška igraju ključnu ulogu u osiguravanju što boljeg dugoročnog ishoda za neurorizičnu djecu.
Znanstveni i stručni interes za rani dječji razvoj znatno je porastao tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, što je dovelo do sveobuhvatnijeg razumijevanja ovog ključnog razdoblja. Suvremeni pristupi ranoj razvojnoj podršci naglašavaju važnost interdisciplinarne suradnje među zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim sektorima, čime se osigurava sveobuhvatna i integrirana pomoć djeci i njihovim obiteljima. Takva suradnja omogućava cjelovit pristup koji uzima u obzir sve aspekte djetetova razvoja i prilagođava intervencije individualnim potrebama.
Neurološka plastičnost mozga, koja je najizraženija u prvim godinama života, omogućava značajnu fleksibilnost i sposobnost prilagodbe na promjene. Iako se najintenzivniji razvoj mozga odvija tijekom prvih tri godine, mozak zadržava sposobnost promjene i u kasnijim fazama, što znači da kvalitetne intervencije mogu imati pozitivan utjecaj i nakon ovog kritičnog perioda. Ovaj nalaz dodatno naglašava važnost kontinuirane podrške i razvoja sve do djetetove adolescencije.
Izvori:
Mali dom (2023). Rana razvojna podrška: pristup usmjeren na obitelj
UNICEF (2020). Rana intervencija u djetinjstvu; Analiza stanja u Republici
Hrvatskoj, Zagreb, UNICEF – Ured za Hrvatsku, https://www.unicef.org/
croatia/media/5001/file/Rana%20intervencija%20u%20djetinjstvu%20-%20
analiza%20stanja%20u
WHO (2007). Irwin LG, Siddiqi A, Hertzman C. Early Child Development: A Powerful Equalizer. Final Report, Commission on the Social Determinants of Health
Epoha zdravlja : glasilo Hrvatske mreže zdravih gradova, Vol. 9 No. 1 (2016.)
Društvene odrednice zdravlja ili zašto je važno ulagati u rani razvoj djece?