Ana Stipić Lihić, mag.logoped
Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb
Živimo u vremenu prepunom informacija i savjeta o dječjem razvoju. Isto tako živimo u vremenu povećanja učestalosti teškoća u nekom od razvojnih područja. Zašto je to tako? Izmišljaju li logopedi i stručnjaci sličnog profila probleme tamo gdje ih nema? Kratko i jasno, ne. Ako nekoga zanimaju teorije o uzrocima, dostupni su brojni znanstveni radovi koji predstavljaju jedini relevantan izvor informacija na tu temu. Znanje je moć, a prevencija je ključ zdravlja.
Koje su to ključne, potencijalno preventivne informacije?
1. Dijete se razvija putem interakcija sa svojom okolinom. Od rođenja je potrebno obraćati se djetetu, pjevušiti, odgovarati na njihovo gugutanje, imenovati naše i njihove radnje i predmete koje dijete primjećuje. Od najranije dobi možemo poticati komunikacijski razvoj korištenjem gesti i razgovarati s djetetom puno prije pojave govora.
2. Postoje razvojni miljokazi za razvoj komunikacije, jezika i govora koji su dobiveni kao rezultat mnogih znanstvenih istraživanja. Miljokaz je “nešto što većina djece u određenoj dobi može”. Ukoliko primijetite da Vaše dijete u nečemu kasni, nikada nije rano potražiti savjet stručnjaka.
3. Ukoliko se dijete u dobi od godina dana ne odaziva na ime, teško održava kontakt očima, igra se stereotipno (npr. opetovano slaže autiće u nizu i uzruja se pri pokušaju promjene igre), pretjerano je osjetljivo na buku, svjetlost, određene teksture, maše ručicama prilikom uzbuđenja i/ili primjećujete da vas ne razumije (ne slijedi vaše naloge poput “Donesi mi cipele i jaknu”) i određenu regresiju u smislu da je dijete nešto prije znalo/govorilo pa prestalo; potrebno je potražiti savjet stručnjaka odmah.
4. Žvakanje krute hrane je vrlo često povezano s razvojem govora. Djeci je kruta hrana nužna i ukoliko se u bilo kojoj, pa i najranijoj dobi uoče problemi sa žvakanjem potrebno je potražiti savjet stručnjaka i pratiti djetetov razvoj.
5. Većina djece izgovori prvu riječ sa značenjem (npr. riječ “mama” koja je upućena uvijek i isključivo samo mami) između 10 i 14 mjeseci. U dobi od 18 mjeseci većina djece govori oko 50 riječi u koje ubrajamo i riječi poput “da”, “ne” i onomatopeje poput “mu” za kravu. Nakon drugog rođendana većina djece koristi rečenice, počevši od dvočlanih (npr. Mama dođi) do dužih iskaza.
6. Govor upućen bebama je instinktivno drugačiji, pojednostavljen, sadrži kraće rečenice i frekvencijski je viši i naglašeniji, ali tepanje u smislu iskrivljavanja riječi („cunce“ umjesto „sunce“) nije poželjno jer dijete usvaja govor imitacijom.
7. Postoje miljokazi i za kvalitetu izgovora, u kojoj dobi se očekuje da dijete pravilno izgovara određeni glas. Generalno pravilo bi bilo da u dobi od dvije godine dijete može biti razumljivo samo roditeljima, ali već iza trećeg rođendana očekujemo da je govor dovoljno razumljiv široj okolini. Da bi se to dogodilo dijete ne treba imati pravilan izgovor svih glasova u toj dobi, ali ako recimo nema glas „K“ potrebno je potražiti savjet stručnjaka.
8. Ukoliko dijete govori na stranom jeziku, ali ne i na materinjem, a nitko od užih članova obitelji nije izvorni govornik tog stranog jezika, to nije znak naprednog razvoja već najčešće razlog za zabrinutost.
9. Predvještine čitanja i pisanja se ne razvijaju u godini prije polaska u školu. Razvijaju se od najranije dobi i puno su više od poznavanja slova i slovkanja. Postoji pet predvještina koje očekujemo prije polaska u školu: uredan opseg rječnika, uredne vještine pripovijedanja, uredna razina znanja o tisku i uredna razina tzv. „fonološke svjesnosti“ uz poznavanje slova (ne pisanje slova nego imenovanje) koje nije nužno, ali može olakšati usvajanje čitanja i pisanja. „Slovkanje“ se zapravo zove fonemska analiza i predstavlja zadnju razinu fonološke svjesnosti. Dakle, da bi dijete moglo „slovkati“ postoje razine kojima treba ovladati prije; prepoznavanje i stvaranje rime, spajanje i rastavljanje riječi na slogove, rastavljanje rečenice na riječi, izdvajanje prvog pa zadnjeg glasa u riječi te spajanje glasova u riječ (npr. Kad ja kažem M-I-Š što sam rekla?). Preskakanje razina dovodi do nedostatno razvijene fonološke svjesnosti što vrlo često uzrokuje teškoće u čitanju i pisanju. Danas imamo mnogo izvora zadataka za poticanje predvještina čitanja i pisanja, uključujući i neke odlične vježbenice.
10. Važan savjet za poticanje razvoja komunikacije, jezika i govora je vrlo jednostavan: Od rođenja, svakodnevno razgovarajte s djecom i čitajte kvalitetne slikovnice. Savjet za prevenciju teškoća je još jednostavniji: Ne postoji dob u kojoj je prerano potražiti savjet stručnjaka. Pravovremena rana intervencija kroz savjetovanje roditelja može prevenirati potrebu za direktnim terapijskim radom. Iskoristimo ju!