Roditelji imaju ključnu ulogu u stvaranju optimalnih uvjeta za rast i razvoj svoje djece, a njihovo sudjelovanje je posebno važno u razdobljima ranog djetinjstva. Oni ne samo da utječu na emocionalni i socijalni razvoj djeteta, već i na razvoj osnovnih vještina poput samoregulacije, komunikacije i rješavanja problema. Međutim, roditelji se često suočavaju s izazovima kao što su geografska i socijalna izolacija, niži ekonomski status te dodatni zahtjevi u skrbi za djecu s razvojnim teškoćama. Ove prepreke mogu otežati njihovu sposobnost da pruže adekvatnu podršku.
Kako bi se spriječili negativni ishodi za dijete i obitelj, potrebna je odgovarajuća stručna podrška, osobito u kriznim razdobljima adaptacije. Ova podrška može uključivati savjetovanje, edukaciju o razvoju djeteta te pružanje resursa koji će olakšati roditeljima suočavanje s izazovima. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju podršku roditelja s razvijenim izvršnim funkcijama bolje upravljaju stresom i ostvaruju pozitivne međuljudske odnose, što je ključno za njihov ukupni razvoj.
Pružanje stručne podrške unutar obitelji omogućuje jačanje psihosocijalne stabilnosti i aktivne socijalne participacije, stvarajući poticajno okruženje za dijete. Roditelji, često majke, ključni su partneri u procesu rane intervencije. Rano učenje najefikasnije se odvija u prirodnom okruženju djeteta, odnosno kod kuće, gdje se i roditelji i djeca osjećaju sigurno. Stručnjaci koji rade u domovima obitelji mogu bolje razumjeti specifične potrebe i izazove obitelji, što omogućava individualizaciju usluga. Samim time će njihova edukacija roditelja o razvoju djeteta i poticanje pozitivne interakcije, koja će u konačnici oblikovati djetetove socijalne i emocionalne vještine, biti plodonosnija.
U Hrvatskoj je rana razvojna podrška definirana Zakonom o socijalnoj skrbi, no praksa nije ujednačena, a roditelji često ne dobivaju potrebnu podršku. Postoji jasna potreba za unaprjeđenjem sustava rane podrške, kako bi se obuhvatila sva djeca, osobito ona iz ruralnih područja, kroz jačanje lokalnih zajednica i povećanje dostupnosti programa. Time bi se osiguralo da roditelji, kao prvi učitelji svojih mališana, mogu pružiti podršku koja je ključna za njihov razvoj.
Dodatni zahtjevi u skrbi za djecu s razvojnim teškoćama često zahtijevaju veće emocionalne i fizičke napore, što može dovesti do stresa i iscrpljenosti roditelja.
Ove prepreke ne samo da otežavaju svakodnevne zadatke, već mogu imati dugoročne posljedice na djetetov razvoj. Roditelji koji se suočavaju s ovim izazovima možda će imati manje resursa, kako emocionalnih, tako i materijalnih, što može rezultirati smanjenjem kvalitete interakcije s djetetom. U takvim okolnostima, osnaživanje roditelja kroz podršku, edukaciju i pristup resursima postaje od esencijalne važnosti za osiguranje zdravog razvoja djeteta.
Pristupi koji uključuju savjetovanje i podršku roditeljima, kao i omogućavanje mreža podrške unutar zajednice, mogu značajno olakšati teret koji roditelji osjećaju. Također, razumijevanje i empatija prema potrebama roditelja ključni su za izgradnju zdravog obiteljskog okruženja koje potiče razvoj djeteta.