Autorica: Ana-Marija Martinović, mag.logoped.
Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Zagreb
Najčešći poremećaj koji utječe na uspješnost izgovora glasova je artikulacijski poremećaj. Do artikulacijskog poremećaja može doći zbog pogrešnog položaja artikulatora potrebnih za izvođenje tog glasa ili zbog odstupanja u građi i pokretljivosti artikulacijskih organa – primjerice krivi zagriz može utjecati na izgovor glasova, kao i prekratka podjezična resica. Kod artikulacijskih poremećaja izgovor nekog glasa bit će sustavno narušen, što znači da će dijete raditi istu pogrešku kada glas ne može izgovoriti. Pogreške mogu biti omisije, odnosno izostavljanje određenog glasa (lopta – opta), supstitucije (lopta- jopta) te distorzije („iskrivljen“ izgovor određenog glasa). Važno je napomenuti da svaki glas ima dobni interval u kojem se očekuje njegova pojava. Prema tome, ako dijete u dobi od četiri godine ne izgovara glas R nećemo to smatrati poremećajem, ali ako primjerice ne izgovara glasove K i G, potrebno je zatražiti pomoć logopeda.
ŠTO MOGU UČINITI?
MOTORIČKE PREDVJEŽBE
Motoričke predvježbe odnose se na vježbe razvoja snage i/ili pokretljivosti organa potrebnih za govornu izvedbu. Cilj vježbi je razvoj mogućnosti izvođenja pravilnih pokreta za izgovor određenoga glasa. Vježbe se provode od jednostavnijih prema složenijima, na dvije razine: vježbe statike (zadržavanja u određenom položaju) i vježbe pokretljivosti artikulatora. Na ovaj način, razvijaju se kontrola, preciznost i usklađenost pokreta potrebnih za izgovor glasa. Važno je napomenuti da dijete razvija snagu i preciznost pokreta te pravilan položaj donje čeljusti, usana i jezika kroz razvoj pravilnog načina disanja, žvakanja hrane i pijenja tekućine te da su ti procesi neodvojivo povezani i važni za razvoj pravilnog izgovora. Niže su navedeni opći primjeri za vježbe statike i pokreljivosti artikulacijskih organa, ali u svrhu korekcije pogreške važno je slijediti upute vašeg logopeda i provoditi ciljane vježbe ovisno o vrsti pogreške u izgovoru koju dijete čini.
Primjeri vježbi
- Zadržavanje usana u položaju „osmijeh“, tako da su zubi vidljivi
- Istezanje usana u položaj „pusa“
- Naizmjenično prva i druga vježba
- Mirno otvaranje i zatvaranje usta, usne su u položaju osmijeha
- Jezik širok kao „palačinka“
- Jezik uzak kao „iglica“
- Naizmjenično širok-uzak jezik
- Dignuti vrh jezika iza gornjih zubi i držati nekoliko sekundi – jezik kao „jedrilica“
- Naizmjenično jezik gore-dolje
- Naizmjenično jezik lijevo-desno -> jezik kao „sat“ (brada miruje!)
- Oblizati gornje i donje zube s unutarnje strane (brada miruje!) – jezik kao „četkica za zube“
- Naizmjenično uvlačenje jezika u dubinu usne šupljine i približavanje donjim prednjim zubima
Artikulacijski poremećaj važno je razlikovati od fonološkog poremećaja, iako često mogu biti udruženi.
Fonološki poremećaj u širem smislu spada u jezične poremećaje, obzirom da je fonologija jedna od jezičnih sastavnica. Fonološki poremećaj dovodi do nesustavnog izgovora pojedinog glasa ili glasova (primjerice, glas S dijete izgovara u početnoj poziciji (seka), ali će ga u sredini riječi u okruženju samoglasnika zamijeniti glasom T (posao – potao) ili ga izostaviti uz suglasnik (maska – maka). U ovim slučajevima dijete može izgovoriti glas S, ali je zbog susjednih glasova u riječi ili pogrešne mentalne predodžbe riječi djetetova percepcija tog glasa otežana te ga dijete ne izgovara pravilno. U slučaju fonološkog poremećaja pogreške su često brojnije, odnose se na više glasova i može doći do teškoća i u ostalim jezičnim sastavnicama. Također je važno napomenti da su određene fonološke pogreške dopuštene u ranijoj kronološkoj dobi, dok dijete ovladava jezikom i govorom. Primjerice, ako dijete izostavlja glas u suglasničkoj skupini (škola-kola), što obično nestaje do četvrte godine.
ŠTO MOGU UČINITI?
SLUŠNE PREDVJEŽBE
Slušne predvježbe služe u svrhu razvoja sposobnosti uočavanja i razlikovanja zvukova kako bismo u konačnici olakšali razlikovanje zvučno bliskih glasova ili glasova koje dijete zamjenjuje u govoru. Prva faza ovakvog tipa vježbi može obuhvaćati jednostavne zadatke percepcije i diskriminacije zvuka.
Percepcija zvuka
Igra „Kipovi“
Dijete izvodi određeni pokret (pleše, trči, hoda, …) dok čuje zvuk. Kada zvuk prestane, dijete se „ukipi“.
Diskriminacija zvukova
Igra „Noć – dan“
Kada kažete „noć” – dijete čučne, kada kažete „dan“ – dijete ustane. Za postizanje kontrasta možete koristiti zvukove instrumenata i različite oblike kretanja (npr. pljesak – skok).
Razvojem slušne pažnje, slušne percepcije i diskriminacije dolazimo do mogućnosti razlikovanja na razini slogova i glasova. Počinjemo s perceptivno jednostavnijim strukturama – slogovima. Primjer: Pljesni kad čuješ DA! Izgovaramo kombinacije slogova koje mogu sadržavati auditivno udaljene (pr. SA – DA) ili auditivino bliske slogove (pr. TA – DA). Prema savjetima logopeda zatim je potrebno provoditi ciljane vježbe obzirom na vrstu pogreške koju dijete čini.
Bonus savjet: Pjesmice u rimi su zabavan i važan alat za razvoj slušne percepcije, ali i bogaćenje rječnika, uočavanje i proizvodnju rime i djetetove cjelokupne jezično-govorne proizvodnje.
- Blaži, D., Arapović, D. (2003). Artikulacijski nasuprot fonološkog poremećaja. Govor XX, 1-2, 27-38.
- Bubek, T. Vesele vježbe za pokretljivost jezika, http://www.djecjivrticfijolica.hr/index.php/strucni-tim/logoped
- Vuletić, D. (1987) Govorni poremećaji : Izgovor. Zagreb:Školska knjiga